From Rosy
Monday, 20th December 2004, 8:05
Dobro jutro Miodrag, ☺
Evo slusam jutarnju kroniku, o uspjesima sportasa ☺ i zelim ti napisati par rijeci o onom kako sam ja slikovito dozivjela trenutke o kojima pises.
Premessu sam pocela citati na autobusnoj stanici dok sam cekala bus, onaj dan kad sam je i isprintala, odmah nakon sto si mi je posalo, kako je dan izmicao nije bilo vise dovoljno svijetla a i busna stanica nije bilo mjesto gdje bi mogla na miru ispoljiti emocije koje su me tada prozimale i jedva sam cekala doci kuci jer nacin na koji opisujes trenutke i sve situacije koje ste prosli zakovitla te kao vihor i drzi do kraja, drzi i ne popusta. Rijecima ulazis u dusu covjeka i osvijestis jos jednom sto znaci sloboda, ljubav prema bliznjem, snaga covjeka koji ne posustaje i sto je najvaznije da zivot nije samo ovo prividno, nego nesto dublje….
Quel giorno sentivo di avere un’appuntamento importante… con la tua premessa, con una parte della tua vita. Prica o tvojim nonicima u brosuri je zivotna lekcija koja ulijeva snagu, ne ostavlja ravnodusnim;
Vjera, nada u bolje sutra uz trud i rad i njihovu uzajamnu ljubav i brigu za nove narastaje usprkos teskocama je primjer za sve.
Znas, ima osoba u zivotu koja te potaknu, obogate, navedu te jos jednom da ne zaboravis na dubinu i znacaj trenutaka u medjuljudskim odnosima kao jedinu i pravu vrijednost, koliko god teski ili lijepi bili. Meni se to desilo citajuci tvoje rijeci.
Zelim ti ugodan dan,
Ovdje se polako razdanilo i okrece na orkansku buru…
Lijep pozdrav iz Pule,
Rossana Matejcic
